Dok lutate dobro očuvanim grobnicama,palačama i utvrdama mogulske Indije,lako je zamisliti da ste se vratili u prošlost. Fatehpur Sikri, elementna prijestolnica koju je šah Akbar izgradio 1585. od crvenog pješčenjaka, u besprijekornom je stanju kao da čeka povratak carskog dvora.

Hodajući od dvorišta do dvorišta gotovo da možete čuti sufijsku glazbu kako dopire iz obližnjeg hrama gdje se svira za elegantne plesače koji za šaha i njegovnu brojnu pratnju nastupaju na golemu podu sa šahovskim uzorkom. Kroz krasno izrađene prozore zavirite u mračne apartmane palače i zamislite ih ispunjene razgovorima i smijehom harema dok žene uzbuđeno trčkaraju prostorijama i hodnicima umotane u kaleidoskop fine svile i muslina. To je trebao biti veličanstven, ponosni glavni grad, ali Fatehpur Sikri napušten je 15 godina nakon završetka gradnje zbog loše opskrbe svježom vodom. 

Ipak, najbolja vještina Mogula bila je rezervirana za pogrebnu arhitekturu. Mauzolej Akbara Velikog, dovršen 1605. u Sikandri, savršena je studija simetrije i označava prijelaz između starijeg arhitektonskog stila crvenog pješčenjaka i novijeg stila dekorativnijeg bijelog mramora. Prekrasna grobnica Itmad-ud-Daulaha podignuta 1628. sa svojim profinjenim rešetkastim ukrasima, pietrom durom (kamenim umetcima), mozaicima i pozlaćenim nišama bila preteča Taj Mahala.

Naposljetku stižete u Taj Mahal, spomenik ljubavi šaha Jahana prema njegovoj ženi Mumtaz, jednu od najpoznatijih građevina na svijetu. Bez obzira na to što znate kako izgleda, ništa se ne može usporediti s promatranjem Taj Mahala u različito doba dana. Mramor upija svjetlost i mijenja se pod njom - sanjivo ružičast u rumenoj zori, bijel i čist na podnevnom suncu, mračan i puten u večernjim sjenama te eteričan i sablastan u razlivenoj svjetlosti Mjeseca.